Satove sa njihalima je i Casio proizvodio
Već smo prošli cijeli niz vrsta satova koje je Casio u svojoj cijeloj povijesti lansirao na tržište, a danas ćemo nastaviti u tom tonu i popričati malo kakve je Casio satove sa njihalom nekada imao.
Precizno mjerenje vremena počelo je sredinom 17. stoljeća, u doba Isaaca Newtona i osnivanja Kraljevskog društva. Galileo je početkom stoljeća otkrio nešto vrlo važno o njihalima: svojstvo koje se zove izokronizam. Jedini čimbenici koji utječu na period njihanja njihala su njegova duljina i lokalna gravitacija. Njegova težina nije važna, njegova širina zamaha nije važna – jer sa širim zamahom, gravitacija ga ubrzava natrag brže. Galileo je počeo dizajnirati sat s njihalom, koji je njegov sin počeo sastavljati, ali niti jedan nije doživio da ga dovrši. Umjesto toga, nizozemski izumitelj Christiaan Huygens napravio je i patentirao prvi sat s klatnom i njihalom 1656. godine.
Mnogi satovi s lampionima tada su kotačiće za ravnotežu zamijenili njihalima. Nekima su sa strane dodana krila da zadrže njihanje kratkog njihala. Razvojni Casio tim je pratio i bio dobro upoznat sa tim povijesnim događanjima kad su ovakvi satovi u pitanju.
Međutim, daljnjim eksperimentiranjem tijekom nadolazećih godina, Huygens je shvatio da visak sa širokim njihanjem, koji je bio neophodan s rubnim pobjegavanjem, nije imao puni izokronizam. Dakle, za prelazak na točnija klatna s uskim njihanjem bila je potrebna promjena sidrišta. Ovo je vjerojatno izumio Robert Hooke oko 1656., i ima komad nalik na sidro na vrhu njihala, koji hvata pogonski kotač pri svakom krajnjem zamahu. Zato i Casio nije ništa prepustio slučaju, učili su iz tih primjera iz povijesti.
S uskim kutom također možete učiniti visak puno dužim, tako da radi sporije, gubi manje energije na trenje i smanjuje trošenje dijelova. Klatna s periodom od točno 1 sekunde, koja su duga nešto manje od jednog metra, uvela je William Clement i postala su standard. Posljednji Casio satovi sa njihalom primjenjivali su ovaj posljednji standard.…
Read More